Koja je uloga radioamatera u našem društvu? Koliko u stvarnome svijetu možemo pomoći sebi i drugima, i na koji način? Pitanja su na koje samo demagozi u našim redovima znaju precizne odgovore.
Kada bi se u davna vremena radioamateru pokvario “stojadin” odnosno kada je zatrebao navođenje u nepoznatom gradu ili se javiti nekome “dugom žicom” bilo je dovoljno uputiti poziv na lokanom repetitoru “R0” i za tren oka bi mu netko priskočio u pomoć.
Danas svatko ima GPS, automobil koji se ne kvari tako lako i dakako mobilni telefon, a niti repetitori nisu što su nekad bili – niti se zovu R0, niti ih ima, niti su potpuno ispravni.
Kada se negdje u svijetu dogodi prirodna katastrofa – što možemo učiniti? Osloboditi frekvenciju!? Javiti se postaji koja odašilje informacije o katastrofi i ponudi pomoć – kakvu pomoć!? U najboljem slučaju možemo izraziti sućut i isključiti radiouređaj, jer kao što znadete od lijepih riječi se ne živi. Zar ne bi bilo pametnije kontaktirati Cartitas ili Crveni križ i pokušati dobiti informacije o tome što je uistinu potrebno na pogođenom području (hrana, šatori, odjeća, lijekovi, psi tragači, obučeni i dobro opremljeni spašavatelji, ronioci, vatrogasci, helikopteri, novac…). A zatim hitrim korakom prikupiti nešto od toga i odnijeti u najbliži sabirni centar.
Nije dobro beskonačno raspirivati priče o tome kako su radiomateri korisni i kako su od 1956. do 1962. godine u nekoliko navrata nabavili lijekove i spasili nekoliko života. Što prije progledamo, imamo šansu uhvatiti korak i učiniti nešto korisno za našu stvar. Za početak trebamo sebi priznati da se bavimo hobijem koji nikome više nije zanimljiv niti potreban. Radioamateri pripadaju starijoj populaciji i kao takvi više ne uspijevaju zainteresirati niti vlastite potomke, a kamoli facebook generaciju koja komunicira sa tehnološki razvijenim svijetom tisuću puta brže, kvalitetnije i jednostavnije od bilo kojeg radioamatera. Ne treba smetnuti s uma kako u svijetu ima samo nekoliko milijuna aktivnih radioamatera, a korisnika interneta ime više od dvije milijarde!
Radioamateri su nekada davno bili tehnološki napredni i opremljeni za komunikaciju na daljinu, a to već dugo, dugo vremena nisu i vjerojatno više nikada biti neće. Jel’ to loše? Pa ne mora biti…
Loše je što mnogi iz naših redova, sjede skrštenih ruku i očekuju nekakvu pomoć u obliku radiouređaja, prostorija, antena, rasprodaja i tko zna čega. Od aktivnih ili poluaktivnih radioamatera dobar dio vremena provodi svađajući se na forumima. Ima i nešto radioamatera na odavno prevaziđenim news grupama, a u novije vrijeme oni napredni počeli su koristiti “skype” i “ham sphere” jer je to jeftinije i jednostavnije no uhvatiti se u koštac sa izradom antena, prevrtljivim propagacijama, samogradnjom uređaja ili kupnjom iznimno skupih tvorničkih modela.
Od svih aktivnosti u 9A jedino možemo pohvaliti 9AFF aktivatore, malobrojne UKV timove što sa planinskih vrhova sudjeluju u natjecanjima i dakako nastavnike u osnovnim školama koji jedini održavaju ARG u životu.
DR OM’s nije li napokon došlo vrijeme da se okrenemo vlastitim problemima i započnemo sa priznanjem:
- radioamaterizam je samo hobi i ništa više od toga;
- radioamateri ne mogu mijenjati niti utjecati na svijet oko sebe (osim izazivati smetnje kod susjeda);
- radioamateri slušanjem i pričanjem na nekom od brojnih opsega ne mogu pomoći u izvanrednim situacijama ni sebi – ni drugima;
- radioamateri se sve više udaljavaju od radiovalova i sve više koriste internet za ostvarenje ciljeva (e-mail, chat, forum, DXcluster, eQSL, eDiplome, Echo link i slično) čime postaju internauti;
- radioamateri u međusobnoj komunikaciji sve više koriste telefon, mobitel, sms i email komunikaciju, a sve manje razgovaraju na opsezima.
- radioamatere nitko više ne nadzire i ne smatra bitnim čimbenikom;
- radioamateri baš kao i svi drugi lažu o izlaznoj snazi, o lokaciji sa koje rade, kradu poene, rade veze jedni za druge posebno na CW gdje se lakše skriva “boja glasa”;
- radioamateri godinama rade bez valjane dozvole i ponašaju se poput vozača kamiona sa mikrofonom u ruci;
- radioamateri iz nekog čudnog i neshvatljivog razloga ne žele biti u callbooku odnosno imeniku koji jedini pokazuje tko je od nas licenciran, a tko nije (unlis);
- radioamateri su baš kao i (ribiči, lovci, nogometaši, itd) postali uspavani, lijeni, začahureni, nezainteresirani i nadasve dosadni, stoga ne čudi da su od tehnički naprednih likova postali konzervativci koji koče i uništavaju ovaj prelijepi hobi.
Bilo bi uistinu lijepo kada bi prodavači magle na našim prostorima zasukali rukave i jednom prionuli na posao. Kako!? Primjerom dakako! A možda i ovako:
- Uplatite članarinu (i dodajte koju kunu preko tih smiješnih 60kuna) ili poklonite nešto radioklubu;
- obnovite licencu i pokažite da volite svoj hobi i poštujete domovinu i njezine zakone – ako drugi lažu i kradu vi trebate činiti upravo suprotno;
- radite u skladu sa dozvolom bez obzira jeste li je pošteno zaslužili ili dobili na poklon P ili A razred;
- otisnite već jednom višebojnu, dvostranu i plastificiranu QSL karticu za 14 lipa po komadu i počnite je slati po svijetu;
- sagradite antenu i dignite je što više (dipoli i slične žičane antene se ne računaju);
- objavite barem jednom godišnje kakav tekst (članak, kolumnu, shemu, samogradnju, ideju, inicijativu, postignuće, najavu, bilo što…);
- ako ste vični u korištenju guščijeg pera – napišite knjigu, priručnik, biografiju, začinite sve sa puno slika, anegdota i drugih zanimljivosti, dajte materijale u tisak ili pošaljite na QRZ.com.hr u pdf obliku.
- otvorite vlastiti blog ili web stranicu i širite dobre vibracije, i ne zaboravite povremeno nešto dodati ili oduzeti da ne bude odveć dosadno;
- obučite barem dvoje radioamaterskih operatora i nemojte na tome stati;
- dijelite nesebično mladima, starima, siromašnima i onima koji to nisu – neiskorištene komade opreme;
- poklonite sve časopise i knjige sa radioamaterskom tematikom koje čuvate na policama – možda nekoga uspijete zainteresirati;
- svaki dan zovite CQ i odradite koju vezu na bilo kojem opsegu;
- usporite sa QRQ telegrafijom u protivnom će sa vama u vječna lovišti otići i QRQ i CW;
- sudjelujte u svim mogućim natjecanjima – pri čemu ne morate slati dnevnike jer važno je sudjelovati. Ako volite pehare, diplome i priznanja – šaljite logove i potpuno se predajte tome, a zatim krenite popunjavati staklene vitrine;
- gradite sve veće i veće antene, pozovite prijatelje i susjede da vam pomažu u realizaciji;
- paradirajte sa QSL karticama i diplomama, uokvirite ih i izvjesite na zidove.
- sudjelujte u organizacijama svih lokalnih manifestacija. Budite ljubazni i informativni prema sugrađanima. Postavite štandove i pokažite da znate i imate više od drugih. Budite ozbiljni;
- kada laicima demonstrirate rad na radiouređaju obvezno isključite PC jer računalo i internet znatno umanjuju radioamaterske vrijednosti i postignuća;
- ako imate slobodnog vremena i dovoljno živežnog prostora – pretvorite svoj radiokutak u privatni radioklub i uvalite mikrofon svakom klincu iz susjedstva, bližoj i daljnjoj rodbini. Možda ih uspijete zainteresirati barem za učenje ruskog, španjolskog, francuskog, japanskog ili češkog jezika. Prosipajte fraze, kratice, budite ono što jeste i uvjerite sve oko sebe kako niste tek čudak sa gomilom žica. Poslije toga ih povedite na polaganje ispita i pružite svaku pomoć i informacije.
- uključite lemlicu i mjerne instrumente, ako ni zbog čega drugog onda samo da se razlikujete od internauta;
- rotirajte svoje moćne antene po azimutu i elevaciji i ne zaboravite nahraniti ptičice koje se na njima skupljaju, možda privučete nekog zaljubljenika u ekologiju, fotografiju i astronomiju, a to je uistinu dobar početak…
Tek ako učinite nešto od ovoga postajete građanin svijeta i radioamater u punom smislu te riječ – u protivnom vrijeme je da skinete paučinu sa očiju i pročitate tekst ispočetka.
Miša, 9A4TA
Pa, nije baš istina da se izlazne cijevi ne troše dok si na prijemu. katoda se grije, osim ako uređaj nema poseban prekidač za grijanje. Zbog toga izlazne cijevi i oslabe jer katoda nemože više davati elekrona kao prije.
Inače, prijemnici su u klasi današnjih. Sve što čuješ na FT ili TS 12500DXSMS čuti ćeš i na ovom uređaju. Jedino će subjektivni osjećaj šuma biti jači. SSB je inače obično bolji jer se ne koriste filtri od 1,8 ili 2,2 kHz nego 2,8 ili 3 kHz. Zbog toga ima i nešto više šuma.
Ja imam uređaj i NI U KOM SLUČAJU nebi dao za neki takav uređaj više od 1500 kn. Samo manje. TS 515 sa CW filterom i dodatnim VFP-om kupio jedan poznanik pred godinu dana za 500 kn.
Ono što bi ti možda najviše smetalo su dimenzije i težina. Pogledaj u karakteristike i usporedi sa nekim modernim. Ne zaboravi da uz današnji novi uređaj trebaš kupiti i ispravljač. Ja koristim stari akumulator od auta, ali na 20A mu lijepo pada napon. A ako se nešto desi i kiselina počne curiti, evo lijepe zabave.
Za sada toliko…
Damir
Damire, TS-530S u donjem desnom uglu ima dva prekidača, jedan za uključenje radiouređaja (Power On), a drugi za grijanje elektronki (Heater On).
P.S.
Nadam se da akumulator držiš na otvorenom (izvan PPS-a) zbog plinova koji su zapaljivi i štetni po zdravlje…
Ja akumulator držim u kuhinji 😉 65 Ah spojen stalno na ispravljač 5A dok radim na stanicu… kombinacija radi za sada ok… čeka se povoljna prilika za neki ispravljač 22A ili više A.
Stare stanice su ok, ali kod nas je cijena pretjerana… do 200 eur se isplati ako nije puno kemijano po njima. Najveći problem je split rad ako se želi odraditi koji DX ekspedicija. Imam FT277 i kada se zaželim old school zvuka upalim i malo radim… gušti su gušti 😉
73
Pozdrav svima.
Slažem se s većim dijelom izrečenog u komentarima i podupirem izjave da pojedinci previše traže za uređaje koji su 25-30 godina stari.
Ne želim reći da ti uređaji ne valjaju, dapače, volio bih imati jedan od njih…, ali previše je 2500-3000 kn za takve uređaje bez obzira na nostalgiju…
Ponavljam, volio bih imati jedan takav za KV…, pa ako netko prodaje po razumnoj cijeni…
pozdrav
Miša, dobar tekst… sheram ga na facebook. Slažem se skoro 100% s tvojim razmišljanjem… ali i dipol je antena bolja nego kada nema antene.
73