Koja je uloga radioamatera u našem društvu? Koliko u stvarnome svijetu možemo pomoći sebi i drugima, i na koji način? Pitanja su na koje samo demagozi u našim redovima znaju precizne  odgovore.

Kada bi se u davna vremena radioamateru pokvario “stojadin” odnosno kada je zatrebao navođenje u nepoznatom gradu ili se javiti nekome “dugom žicom” bilo je dovoljno uputiti poziv na lokanom repetitoru “R0” i za tren oka bi mu netko priskočio u pomoć.

Danas svatko ima GPS, automobil koji se ne kvari tako lako i dakako mobilni telefon, a niti repetitori nisu što su nekad bili – niti se zovu R0, niti ih ima, niti su potpuno ispravni.

Kada se negdje u svijetu dogodi prirodna katastrofa – što možemo učiniti? Osloboditi frekvenciju!? Javiti se postaji koja odašilje informacije o katastrofi i ponudi pomoć – kakvu pomoć!? U najboljem slučaju možemo izraziti sućut i isključiti radiouređaj, jer kao što znadete od lijepih riječi se ne živi. Zar ne bi bilo pametnije kontaktirati Cartitas ili Crveni križ i pokušati dobiti informacije o tome što je uistinu potrebno na pogođenom području (hrana, šatori, odjeća, lijekovi, psi tragači, obučeni i dobro opremljeni spašavatelji, ronioci, vatrogasci, helikopteri, novac…).  A zatim hitrim korakom prikupiti nešto od toga i odnijeti u najbliži sabirni centar.

Nije dobro beskonačno raspirivati priče o tome kako su radiomateri korisni i kako su od 1956. do 1962. godine u nekoliko navrata nabavili lijekove i spasili nekoliko života. Što prije progledamo, imamo šansu uhvatiti korak i učiniti nešto korisno za našu stvar. Za početak trebamo sebi priznati da se bavimo hobijem koji nikome više nije zanimljiv niti potreban. Radioamateri pripadaju starijoj populaciji i kao takvi više ne uspijevaju zainteresirati niti vlastite potomke, a kamoli facebook generaciju koja komunicira sa tehnološki razvijenim svijetom tisuću puta brže, kvalitetnije i jednostavnije od bilo kojeg radioamatera. Ne treba smetnuti s uma kako u svijetu ima samo nekoliko milijuna aktivnih radioamatera, a korisnika interneta ime više od dvije milijarde!

Radioamateri su nekada davno bili tehnološki napredni i opremljeni za komunikaciju na daljinu, a to već dugo, dugo vremena nisu i vjerojatno više nikada biti neće. Jel’ to loše? Pa ne mora biti…

Loše je što mnogi iz naših redova, sjede skrštenih ruku i očekuju nekakvu pomoć u obliku radiouređaja, prostorija, antena, rasprodaja i tko zna čega. Od aktivnih ili poluaktivnih radioamatera dobar dio vremena provodi svađajući se na forumima. Ima i nešto radioamatera na odavno prevaziđenim news grupama, a u novije vrijeme oni napredni počeli su koristiti “skype” i “ham sphere” jer je to jeftinije i jednostavnije no uhvatiti se u koštac sa izradom antena, prevrtljivim propagacijama, samogradnjom uređaja ili kupnjom iznimno skupih tvorničkih modela.

Od svih aktivnosti u 9A jedino možemo pohvaliti 9AFF aktivatore, malobrojne UKV timove što sa planinskih vrhova sudjeluju u natjecanjima i dakako nastavnike u osnovnim školama koji jedini održavaju ARG u životu.

DR OM’s nije li napokon došlo vrijeme da se okrenemo vlastitim problemima i započnemo sa priznanjem:

• radioamaterizam je samo hobi i ništa više od toga;
• radioamateri ne mogu mijenjati niti utjecati na svijet oko sebe (osim izazivati smetnje kod susjeda);
• radioamateri slušanjem i pričanjem na nekom od brojnih opsega ne mogu pomoći u izvanrednim situacijama ni sebi – ni drugima;
• radioamateri se sve više udaljavaju od radiovalova i sve više koriste internet za ostvarenje ciljeva (e-mail, chat, forum, DXcluster, eQSL, eDiplome, Echo link i slično) čime postaju internauti;
• radioamateri u međusobnoj komunikaciji sve više koriste telefon, mobitel, sms i email komunikaciju, a sve manje razgovaraju na opsezima.
• radioamatere nitko više ne nadzire i ne smatra bitnim čimbenikom;
• radioamateri baš kao i svi drugi lažu o izlaznoj snazi, o lokaciji sa koje rade, kradu poene, rade veze jedni za druge posebno na CW gdje se lakše skriva “boja glasa”;
• radioamateri godinama rade bez valjane dozvole i ponašaju se poput vozača kamiona sa mikrofonom u ruci;
• radioamateri iz nekog čudnog i neshvatljivog razloga ne žele biti u callbooku odnosno imeniku koji jedini pokazuje tko je od nas licenciran, a tko nije (unlis);
• radioamateri su baš kao i (ribiči, lovci, nogometaši, itd) postali uspavani, lijeni, začahureni, nezainteresirani i nadasve dosadni, stoga ne čudi da su od tehnički naprednih likova postali konzervativci koji koče i uništavaju ovaj prelijepi hobi.

Bilo bi uistinu lijepo kada bi prodavači magle na našim prostorima zasukali rukave i jednom prionuli na posao. Kako!? Primjerom dakako! A možda i ovako:

• Uplatite članarinu (i dodajte koju kunu preko tih smiješnih 60kuna) ili poklonite nešto radioklubu;
• obnovite licencu i pokažite da volite svoj hobi i poštujete domovinu i njezine zakone – ako drugi lažu i kradu vi trebate činiti upravo suprotno;
• radite u skladu sa dozvolom bez obzira jeste li je pošteno zaslužili ili dobili na poklon P ili A razred;
• otisnite već jednom višebojnu, dvostranu i plastificiranu QSL karticu za 14 lipa po komadu i počnite je slati po svijetu;
• sagradite antenu i dignite je što više (dipoli i slične žičane antene se ne računaju);
• objavite barem jednom godišnje kakav tekst (članak, kolumnu, shemu, samogradnju, ideju, inicijativu, postignuće, najavu, bilo što…);
• ako ste vični u korištenju guščijeg pera – napišite knjigu, priručnik, biografiju, začinite sve sa puno slika, anegdota i drugih zanimljivosti, dajte materijale u tisak ili pošaljite na QRZ.com.hr u pdf obliku.
• otvorite vlastiti blog ili web stranicu i širite dobre vibracije, i ne zaboravite povremeno nešto dodati ili oduzeti da ne bude odveć dosadno;
• obučite barem dvoje radioamaterskih operatora i nemojte na tome stati;
• dijelite nesebično mladima, starima, siromašnima i onima koji to nisu – neiskorištene komade opreme;
• poklonite sve časopise i knjige sa radioamaterskom tematikom koje čuvate na policama – možda nekoga uspijete zainteresirati;
• svaki dan zovite CQ i odradite koju vezu na bilo kojem opsegu;
• usporite sa QRQ telegrafijom u protivnom će sa vama u vječna lovišti otići i QRQ i CW;
• sudjelujte u svim mogućim natjecanjima – pri čemu ne morate slati dnevnike jer važno je sudjelovati. Ako volite pehare, diplome i priznanja – šaljite logove i potpuno se predajte tome, a zatim krenite popunjavati staklene vitrine;
• gradite sve veće i veće antene, pozovite prijatelje i susjede da vam pomažu u realizaciji;
• paradirajte sa QSL karticama i diplomama, uokvirite ih i izvjesite na zidove.
• sudjelujte u organizacijama svih lokalnih manifestacija. Budite ljubazni i informativni prema sugrađanima. Postavite štandove i pokažite da znate i imate više od drugih. Budite ozbiljni;
• kada laicima demonstrirate rad na radiouređaju obvezno isključite PC jer računalo i internet znatno umanjuju radioamaterske vrijednosti i postignuća;
• ako imate slobodnog vremena i dovoljno živežnog prostora – pretvorite svoj radiokutak u privatni radioklub i uvalite mikrofon svakom klincu iz susjedstva, bližoj i daljnjoj rodbini. Možda ih uspijete zainteresirati barem za učenje ruskog, španjolskog, francuskog, japanskog ili češkog jezika. Prosipajte fraze, kratice, budite ono što jeste i uvjerite sve oko sebe kako niste tek čudak sa gomilom žica. Poslije toga ih povedite na polaganje ispita i pružite svaku pomoć i informacije.
• uključite lemlicu i mjerne instrumente, ako ni zbog čega drugog onda samo da se razlikujete od internauta;
• rotirajte svoje moćne antene po azimutu i elevaciji i ne zaboravite nahraniti ptičice koje se na njima skupljaju, možda privučete nekog zaljubljenika u ekologiju, fotografiju i astronomiju, a to je uistinu dobar početak…

Tek ako učinite nešto od ovoga postajete građanin svijeta i radioamater u punom smislu te riječ – u protivnom vrijeme je da skinete paučinu sa očiju i pročitate tekst ispočetka.

 Miša, 9A4TA