Fizika i metafizika EME veza

Čudnog li naslova za jednu radioamatersku aktivnost! Međutim, ono o čemu želim ovdje napisati nekoliko redaka nisam mogao uključiti niti u jedan prethodni odlomak iz razloga koji će postati jasniji tek kada se tekst pročita. Prijem slabih telegrafskih signala koji su nekoliko desetina decibela slabiji od šuma, predstavljao je do sada posebnu oblast istraživanja mnogih laika ali i znanstvenika. U mnogim eksperimentima ustanovljeno je da biološki sklop “uho-mozak” može detektirati čak i signale koji su nekoliko tisuća  puta slabiji od pratećeg šuma!

Ovo svojstvo uha i mozga, povezanih u jedan kompleksan čulno-mentalni sustava za inteligentno detektiranje i prepoznavanje signala koji se nalaze duboko u šumu, pokazao se superiornim u odnosu na skoro sve druge tehničke i elektronske sisteme.

EME radioamateri odavno ne koriste suviše oštre i uske filtre upravo stoga da bi ovom prirodnom sustavu omogućili normalan rad. Naime, ustanovljeno je da je neophodna izvjesna količina šuma u signalu, i to ne pretjerano “obojena”, tj. ne pretjerano uskopojasna, kako bi mozak na osnovu te “reference” prepoznao ono “što nije šum”, tj. prepoznao signal.

Iz iskustva znamo da pojedini radioamateri mogu primati i tako slabe signale koje mnogi drugi jedva primjećuju. Priroda je i u ovome bila prema nekima više, a prema nekima manje darežljiva, kao uostalom i u svemu drugom! U ovo sam imao prilike uvjeriti se kada smo kod Bojana, YU3WV, (sada:  S53WV ) preslušavali neke snimke EME veza, i kada je Drago, YU3ZV, (sada: S59A) na naše veliko iznenađenje, uspješno ne samo čuo nego i odmah identificirao pozivnu oznaku vrlo slabašne EME postaje koja je, ispod vrlo snažnog EME signala Bojanovog korespondenta, pozivala na istoj frekvenciji, a koju mi praktično nismo, ni primijetili! Tada sam video što znači kada čovjek ima uho! Rekao sam mu: “ Pa ti imaš najmanje 20 dB rezerve samo u  ušima!”.

Za sada, bez odgovora

Očigledno je da mozak koristi “neke mentalne aktivnosti” koje su naizgled slične sa suvremenim elektronskim DSP (Digital Signal Processing) sustavim koji se koriste za detekciju i prepoznavanje signala u prisustvu šuma na osnovu statističke obrade uzoraka.

Jel’ ovo samo još jedna paralela ljudskog mozga sa suvremenim moćnim kompjuterima ili samo slučajna analogija?

Da li mozak možda ima još i neko dodatno “svojstvo” u odnosu na računalo? Može li mozak u ove svrhe koristiti i one osobine i manifestacije koje računalo za sada nema, kao recimo: svijest o sebi, emocije, intuiciju, maštu, invenciju i kreaciju, analitičko i sintetičko kognitivno mišljenje, sposobnost trenutačnog “prepoznavanja” (kao što je prepoznavanje ljudskih likova, ljudskog glasa, sličnih ili ponovljenih događaja, zvukova i melodija, itd.) koje je izgleda zasnovano na potpuno drugačijim principima nego kod računala!?

• Kako utječe naša svijest, naše mišljenje i volja na rad ovog kognitivno-empiričkog kompleksa?
• Može li misao ili emocija uticati na performanse ovog prirodnog “prijemnika” slabih signala?
• Kako utiče na prijem slabih signala poznata sposobnost mozga da se “usmjeri” na određenu pojavu, dok istovremeno ostaje potpuno neosjetljiv na ostale okolne, ometajuće pojave?

Ilustracija toga je pojava da, sjedeći recimo u bučnom kafiću možemo vrlo lako “usmjeriti” pozornost na prisluškivanje razgovora za susjednim stolom, dok istovremeno uopćte ne čujemo ostalu buku u kafiću uključujući i ono što netko govori za našim stolom!

• Kako ovu sposobnost “usmjerenja” našeg uma koristi mozak pri prijemu slabih signala prekrivenih šumom ili drugim ometajućim signalima?
• Kako mozak iskusnog CW operatora u takmičenju uspijeva izdvojite i čuti samo onaj slabi DX signal, koji ga posebno interesira, ispod desetina drugih, mnogo snažnijih, koji ga istovremeno pozivaju?

Dragoslav Dobričić – YU1AW
Izvor: qsl.net/yu1aw