U posljednjih godinu dana upoznao sam znatan broj KV radioamatera iz “stare škole” koji nisu imali priliku isprobati stvarne mogućnosti  DX rada na vrlo visokim frekvencijama. Stiče se dojam kako  još uvijek imamo poveliki jaz u našim redovima s obzirom da kratkovalni operatori smatraju da se na UKV i višim frekvencijama aktivnosti svode na FM ćakulanje i povremeno javljanje iz automobila na lokalnim repetitorima, što niti približno ne odgovara stvarnom stanju na brojnim radioamaterskim opsezima.

Neka mi oproste svi na usporedbi ali rad na FM kanalima ima veze sa radioamaterizmom koliko i vozikanje bicikla po gradu sa vožnjom kamiona od Portugala do Iraka. Drugim riječima UKV i više frekvencije nude bitno veće mogućnosti koje uključuju svakodnevno održavanje DX veza direktno npr. tropo ili transekvatorijalno prostiranje (TEP),  posredstvom sporadičnog E sloja, meteorskih tragova, refleksijom od Mjeseca, Aurore Borealis ili kišnih oblaka. Za rad na UKV-u je potrebna znatno kvalitetnija tehnička opremljenost (ovo posebno vrijedi za antenski sustav), veći je udio samogradnje i eksperimentiranja što u konačnici doprinosi većem užitku u postignućima.

Iako je za uspješan rad na UKV najvažnija nadmorska visina i otvorenost (optička vidljivost), puno se toga može postići kvalitetnim antenskim sustavom načinjenim od više usmjerenih antena koje imaju veće pojačanje i manji kut zračenja, te dakako korištenjem različitih prirodnih pojava u zemljinoj atmosferi. Svi znaju da život na zemlji ovisi o aktivnosti Sunca, pa tako i rad na UKV opsezima ovisi o sunčevoj aktivnosti. Na UKV-u utjecaj Sunca znatno doprinosi, posebice kada je riječ o Es i TEP otvaranjima koja na 50 MHz (u novije vrijeme i na 70 MHz) omogućuju interkontinentalni rad i domete preko 15.000 km, a posredstvom F2 sloja do 20.000 km. Na 144 MHz je moguće ostvariti kontakte: Tropo i Es do 4.500 km, MS do 3.000 km, Aurora Borealis do 2.500 km i TEP do 8.000 km. Nije loše morate priznati, posebice kada ako znamo da se radiovalovi visokih frekvencija prostiru pravocrtno i teoretski samo do horizonta (u ravnici to je otprilike 14 km).

Radijske veze održane refleksijom od Mjeseca (EME) i posredstvom meteorskih tragova (MS) nemaju dodira sa aktivnostima Sunca, u smisli aktivnosti i sunčevih pjega. Kada se radi EME bitno je održavati veze u noćnim satima kada je sunčevo zračenje najmanje s obzirom da svaka zvijezda predstavlja snažan izvor elektromagnetnog zračenja. Sunce stoga znatno podiže tzv. šum neba i maskira ionako  slabašne refleksije signala od mjeseca.

Recimo i to da se većina veza odbijanjem od meteorskih tragova ostvaruje zakazivanjem putem interneta (prije su takve veze bile dogovorene na KV-u). Manji broj MS veza uspostavlja se na tzv. random frekvencijama tijekom maksimuma meteorskih potoka  što se događa svega nekoliko dana godišnje. Veze održane na randomu (slučajni kontakti) smatraju se višestruko vrjednijim od onih unaprijed dogovorenih (sked). Sukladni tome SSB veze na random frekvencijama su 100 puta vrjednije od veza održanih digitalnim načinima rada u kojima radioamater uglavnom drijema i glumi daktilografa.

Ako se pitate zašto ne spominjem EchoLink, D-star, satelite i slične tehnologije – to je zato što takve veze nisu baš nešto vrijedne (ne priznaju se u natjecanjima, kao rađene zemlje po DXCC listi, ne broje se u rađena QTH polja, niti za diplome). Naime, sve veze održane posredstvom umjetnih satelita, jednog ili više repetitora, putem “paket radio” mreže i sve one potpomognute internetom nisu sastavni dio radioamaterskih postignuća i služe samo za upoznavanje sa novim tehnologijama i mlaćenje prazne slame (ma koliko mi šutjeli o tome).

Miša, 9A4TA

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište –  midnel.hr