Sve je počelo sa tehnikom vizualne komunikacije u kojoj radioamateri sjede ispred računalnog monitora, tipkovnice i tobože održavaju nekakve radioamaterske veze, preko desetke ili stotine posrednika tzv. digipitera (Digipeater) sa UKV radiouređajem, TNC-om ((Terminal Node Controller) i kućnim računalom (Commodore i ZX Spectrum). Dakao riječ je o paket radiju (Packet Radio).
Srećom to nije dugo potrajalo (manje od 10 godina) ali je zato došlo novo i mnogo veće zlo poznato kao internet. Zašto zlo? Zato jer internet izaziva ovisnost i ljudi umjesto da žive vlastiti život, u punom smislu te riječi, po cijele dane virtualno glumataju da nešto rade, odnosno promatraju tuđe aktivnosti poslije čega se umore i nisu više za ništa. 
Prve socijalne mreže bile su takozvane “njuz grupe” (Usenet newsgroup) na kojima još i danas ima puno onih koji su tu tehniku uspješno svladali i na tome stali. U međuvremenu su “njuze” zamijenili forumi i počeli voditi glavnu riječ. Zatim su kao gljive poslije kiše počeli nicati portali, pa blogovi koje nitko ne čita, i na kraju famozni “fejs” (Facebook) na kome se uglavnom gube nebrojeni radni sati, ali i puno slobodnog vremena koje bi se moglo iskoristiti za nešto korisno.
“Fejs” je omogućio svima besplatno reemitiranje umotvorina, slika, tekstova, i svakakvih budalaština. Jedna od većih je “lajkanje” klikneš na “Like” i nema veze što ne znaš sastaviti prosto-proširenu rečenicu. Da biste bili na “fejsu” ne morate se kupati niti prati kosu, rezati nokte, možete imati poderane gaće, nula kuna u džepu – ma to je društvena mreža kakve nigdje nema.
Ubrzo se iz svega izrodilo još puno antiradioamaterskih pomagala (chat, msn, skype, hamsphere, echolink,…). No dobro, naši stari kažu da baš svaki magarac ima svoje zadovoljstvo, pa tako i ja dok pišem ovaj tekst koji će malo koga uzbuditi i zanimati. 
Većina internauta pročita naslov i možda prvu rečenicu, i na tome sve završava. Tek malobrojni imaju vremena i volje za širenjem vlastitih vidika i mijenjanjem ustaljenih navika, odnosno za mijenjanje sebe i drugih.
Tema ove priče nisu “njuz grupe” niti “fejs” već radioamaterski okrugli stolovi (forumi) koji su postali poprište neviđenih bedastoća, podmetanja, svađanja, ponižavanja i treniranja strogoće. Na kojima se umjesto o radioamaterskim temama raspravlja o politici, vjeri, povijesti, ističu različiti simboli, gdje se sudionici deklariraju i svrstavaju u blokove, gdje otvoreno vrijeđaju i mrze jedni druge.
Jedan od bolje posjećenih foruma na hrvatskom web nebu upravo je sramotan za sve nas koji se ponosimo teško stečenim vještinama, znanjima, ovlaštenjima i dozvolama. Tu dakako ne pripadaju svi ovi što su “E” klasu pretvorili u “A” svakavim čudnim zakonskim rješenjima i makinacijama! Svatko tko je ikada zatražio bilo kakvu kvalitetnu informaciju na takvim mjestima mogao se uvjeriti da odgovor neće pronaći ili će u najboljem slučaju poslije puno kukanja i moljakanja netko poslati privatnu poruku tako da nitko drugi ne vidi rješenje vašeg problema!
Ma koliko mi šutjeli o tome, internet i društvene mreže nas sve više udaljavaju i pretvaraju u neprijatelje! Vjerska i politička uvjerenja, starosna dob, naobrazba, spol, rasa, porijeklo, pisana riječ, vrsta rada, jednoslovne, dvoslovne ili troslovne oznake – sve to ne bi smjele utjecati na naš hobi, na nas same, niti nas udaljavati jedne od drugih. Nažalost forumi (okrugli stolovi) na hrvatskom webu upravo to čine i svakim danom bacaju kamen pomutnje u naše redove.
Forumske aktivnosti ostaju kao vječni spomenik našoj gluposti i nultoj toleranciji prema ljudima koje trebamo razumijeti, pomagati, voljeti… Sa kojima trebamo raditi u natjecanjima ili u slučaju prirodnih katastrofa.
Na trenutak prestani biti to što jeste (čangrizavi starci) i zamislite da želite postati radioamater, odete na “gugl” i upišete “kako postati radioamater” i kao odgovor dobijete jednu takvu poveznicu gdje se sudionici vrijeđaju, a korisne informacije dobivaju na kapaljku. Kakvu će sliku taj mladi čovjek dobiti o nama? 
Miša, 9A4TA