Činjenica je da ja od silnog posla i obveza stvarno nemam vremena za radioamaterizam, a možda i nisam dobar radioamater, no zato još uvijek uspijevam ponešto napisati na zadanu temu. 🙂 Netko se u ovom našem hobiju dokazuje stalnim prisustvom ili općim pozivom, netko je stalno na prijemu, ima i onih što ometaju, laprdaju ili rade veze telegrafijom, kao i inim digitalnim modovima koji sve sami odrađuju. 🙁 Za to vrijeme neke kolege ne ispuštaju lemila iz ruku, rade u natjecanjima ili trče cross country sa radiogoniometrom u potrazi za lukavom lijom br. 1., 2. ili 3. Koliko ljudi – toliko ćudi. Tu je ljepota, zanimljivost i zabava. Netko mora i pametovati. 😉
Povod za ovu priču su QSL kartice točnije naljepnice kojima sve više HAM kolega pribjegava unatoč tome što pripadamo populaciji koja izumire. Sve je manje radioamatera, manje je i papirnatih QSL-ki, a sve nam je teže popunjavati i slati iste. Ima i kolega koji na opsegu otvoreno zagovaraju neslanje i neprimanje kartica!? Kartice im ne trebaju, ni novi operatori, ni tečajevi, ni dozvole, ali ne mogu dan provesti bez laprdanja i baljezganja na opsegu!
Radioamateri su oduvijek bili napredni i rado su prihvaćali nove tehnologije i to istog trenutka kada su iste ugledale svjetlo dana. To je naš ponos i dika. 🙂 No to nije uvijek dobro! Kao IT profesionalac najveći sam zagovornik izbacivanja pa čak i zabrane korištenja PC tijekom rada na radio uređaju jer računalo umnogome zaglupljuje operatora i ubrzava nešto što bi trebao biti lijep odmarajući hobi i razbibriga sa elemenentima zabave, učenja, eksperimentiranja, dokazivanja…
Danas svako konstruira antene sa maksimalnim pojačanjem, svi znaju baš sva imena operatora na svijetu, svi se sjećaju kada su i koliko puta razgovarali, a ne znaju cijenu kruha u dućanu. Ali to nije sve! Računala sama održavaju veze, šalju eQSL-ke, LOG-ove, informacije na DX clustere i obavljaju veći dio posla da bi za to vrijeme operatori provodili vrijeme na internetu i međusobno komunicirali privatnim porukama preko “duge žice”. Ne daj bože da netko drugi nešto čuje ili nauči.
Još uvijek smatram da su DIGI modovi i “papagaji” koji sami pozivaju CQ najgluplje i najiritantnije tehnološke inovacije, a tome pridodajem i naljepnice za QSL kartice. Ružne su, bezvezne i nagrđuju izgled istih. Džabe su sve te prekrasne fotke, silan dizajn, bogatstvo boja i plastificiranje kad se na kraju QSL-ke zasjene (čitaj zaseru) etiketom i žigom bez imalo duše.
Meni je draža (milija, ugodnija, ljepša, slađa) jedna rukom napisana od 100-inu onih sa naljepnicom, tj. jedna kartica sa malo ljudskosti iz Španjolske od 300 potvrđenih zemalja po DXCC koje su pisane računalnom metodom. One koje treba platiti u šuštavoj valuti ili idu preko kojekakvih menadžera – te uopće ne računam u kartice, a njihove vlasnike ne smatram pripadnicima HAM populacije. Te i takve su potpuno bezvrijedne!
Kolege, ako baš morate koristiti digitalno i smatrate to jako bitnim u svojim analognim životima, odnosno ako radite na tisuće i tisuće veza u kojima osim pozivne oznake korespodenta, a zatim “59” i “QRZ” ne govorite ništa drugo jer vašu pozivnu oznaku i/ili lokator svi vide na internetu – u tom slučaju barem dajte izraditi karticu koja će poći kroz pisač, a umjesto žiga istu potpišite ili barem parafirajte kemijskom olovkom.
Razlika između dobro i loše odrađenog posla ogleda se u nekoliko minuta više uloženih u završnicu. Zamislite da Mercedes izbaci savršeni auto sa lošim kočnicama. Otuda i ona izreka: “Proizvod (ili lanac) je dobar onoliko koliko je dobra najslabija karika.” To se odnosi i na QSL kartice.
Mnoge kolege su uložile silno vrijeme, znanje, trud, umijeće, dakako i novac kako bi ostvarili što više kontakata sa istomišljenicima, a onda im je teško potvrditi vezu i/ili ostaviti malo ljudskosti na istoj. 🙁
Miša Nicinger, 9A4TA
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr