Dana 17.11.2009. XYL Ivona i 9A4TA organizirali su promatranje Leonida, odnosno glumili SWL fotoamatere. U bašči su postavljena dva stativa, jedan Pentax K10d i jedan Pentax K20d sa automatskim okidanjem i započeli sa promatranjem sjeverne polutke. Podesili smo azimut, elevaciju, polarizaciju i beskonačni fokus. U prvih sat vremena gledanja na random frekvencijama (čitaj bjesomučna vizualna potraga na sve strane uz bolove u vratu) uspjeli smo vidjeti tek nekoliko “ping-ova”, koji nisu bili niti blizu zviježđa Lava i horizonta, tako da se najvjerojatnije ne radi o meteorskom potoku Leonidi za koje su astronomi izračunali maksimum između 22:50 i 23:50h.
Ivona je uključila automatiku na K20d u režimu 30 sekundi hvatanja fotona (postavke na kameri – fokus 18mm, otvor blende f3.5, ISO 400) a zatim fotić 30 sekundi sprema događanja na memorijsku karticu i tako stalno tijekom 60 minuta. S obzirom da Pentax K10d nema mogućnost automatskog ponavljanja jedno vrijeme su neki od nas “škljocali” bezveze, a onda je uslijedila gnjavaža ostalih prijamnih amatera. I kako to obično bude jedan poveći kamenčić uletio je atmosferu brzinom od 11,2 km/sec. i buknuo, ostavljajući za sobom plameni trag. Nebom iznad naših glava projurio je meteor i blještavim plamenim sjajem rasporio nebo na pola. Teško je reći koliko je sve to skupa trajalo, aproksimativno 2-5 sekundi. Meteor je iza sebe ostavio zelenkasti svjetlosni trag koji je potrajao još najmanje 10 sekundi i tek onda se počeo lagano gasiti. Pretpostavljam da je ionizacija potraja minimalno 30 i više sekundi pa se iskreno nadam da su pale neke veze oko 22:35h po GMT-u. Točno vrijeme u sekundama nismo precizirali s obzirom na duljinu ekspozicije i duljinu spremanja zapisa na karticu koja traje 60 sekundi.
Fotografiju je snimila Ivona Lozić uz nešto QRM-a od strane 9A4TA koji je kasnije tragao za sličnim plamtećim pojavama ali se ništa slično nije ponovilo tijekom daljnjeg promatranja. Sve u svemu vidjeli smo nekih 20-tak “pinig-ova” i jedan “burst” i ovaj spektakularni “ulet”, pa nam promatranje nije bilo uzaludno. Od najavljene meteorske kiše, barem što se vizualnog dijela spektra tiče – nije bilo niti traga. Vremenske prilike su bile dobre sa laganom naoblakom pri temperaturi od nekih +10°C i bez vjetra. Promatranje smo izdržali zahvaljujući mandarinama, čokoladicama, vrelom čaju i automatici na K20d, kao i sočnim pričama iz davnina (tijekom ’80. godina prošlog stoljeća) kada je YU7MDA redovito prakticirao MS uz pomoć memorijskog elektroničkog tipkala i friziranog kazetofona na koga su snimane, a zatim na 10-ak i više puta nižoj brzini preslušavani audio zapisi, i tako punih 2 sata koliko je obično trajao pokušaj kompletiranja CW MS veze. O tome kako je teško bilo 60 minuta na SSB-u ponavljati svoju i korespodentovu oznaku sa raportom nema smisla trošiti riječi. Oni koji su to probali znaju kako se jezik lako može zapetljati u čvor.
Sutradan je 9A4TA na nekim turbo popularnim VHF forumima pokušao doznati jel’ pala koja MS veza i vezica u to doba. Naivno smo poželjeli kompenzirati užitak. Naime, tražili smo audio snimku radiomaterske veze, zauzvrat bi ponudili veliku fotografiju “bolida” u plamenu koji je to omogućio. Nažalost nitko se nije udostojio niti prokomentirati.
Nekoliko dana poslije susreta sa nebeskim bolidom, od kolega astronoma smo saznali dodatne činjenice, kako se čak i na sljedećim fotografijama (do 15 minuta poslije upada u atmosferu) uz odgovarajuće korekcije može vidjeti trag sagorijevanja. Kada smo im na zahtjev poslali originalne fotografije neba nekoliko minuta poslije izgaranja astronomi su bez problema uspjeli su rekonstruirati putanju i dobiti vidljiv trag inoniziranih plinova. To znači da je “burst” potrajao nekoliko minuta i omogućio veći broj veza na randomu sa raportima i do 59!
Tekst: Miša, 9A4TA
Foto: Ivona, 9A3DIL