Iako su sjećanja često nerealna, idelizirana i uljepšana, prije ili kasnije poželimo evocirati uspomene na davno prošla i prohujala vremena, kad smo bili mladi, lijepi, snažni, sposobni i na sve spremni. Prevedeno u HAM jezik – kad su smetnje bile manje (QRM i QRN), operatori kulturniji, kad smo radio uređaje sami gradili i podešavali uz pomoć štapa i kanapa, kad su veze održavane isključivo u ritmu tam-tama, kad smo bez problema radili 24 sata u natjecanju i kad je svaki QSO bila radost kakva se riječima ne može opisati, a QSL na tvrdom papiru nedostižni san.

Predstavljamo vam nekolicinu fotografija iz vremena kad su veze tekle laganim tempom, kad je treća znamenka u raportu imala nekog smisla (RST – za telegrafski ton).

Zašto imala? Zato što nisu svi imali stabilizirane ispravljače, niti dovoljno dobro filtrirane napone pa su telegrafski signali imali manje ili veće primjese izmjenične struje ili karakteristična izobličenja signala na početku i kraju emitiranja “pijukanje”, “kliksovi” i “čirpovi” kao posljedicu pogrešnog koncepta ili kada tipkalo nije imalo  filtar za prigušenje iskre…

Danas je “T” u raportu takoreći uvijek za 9, a raporti 59 ili 599, osim kad operator uđe u veselu  fazu i razdesi odnosno prepobudi  linearac, pa sve počne zvučati užasno. Podsjetimo se od čega je nastala RST kratica – Readability, Strength i Tone (samo za CW) ili u prijevodu 1-5 za Razumljivost signala, 1-9 za Snagu signala i 1-9 za kvalitetu Tona.

Antenski sustavi iz tog doba nisu nešto što je bilo za pokazivanje. Radilo se uglavnom o dugačkim žičanim antenama koje nije bilo lako fotografirati niti se imalo što vidjeti. Žica k’o žica što se tu ima pokazivati.  Puno je vremena prošlo prije no su “beamovi”, “quadovi”, rotatori i slične stvarčice ušle u uporabu.

Nažalost čak i danas na KV-u ima previše žica i minijaturnih tzv. skraćenih antena, pa ćete na QSL karticama češće vidjeti omanji uređaj i oveći linearac, nego visoki antenski stup i kvalitetne usmjerene antene. No i tu ima izuzetaka. 

Miša, 9A4TA