Davne 1926. godine dvojica znanstvenika Hidetsugu Yagi i Shintaro Uda u “Tohoku Imperial University invented” osmislila i konstruirala prvu usmjerenu antenu koja se sastojala od niza poslaganih dipola i ušli u legendu s takozvanim “Yagi nizom” iako je ispravno reći “Yagi-Uda nizom”.
Wikipedia nam otkriva da je Hidetsugu Yagi (28.01.1886. – 19.01.1976.) bio japanski inženjer elektrotehnike zaposlen na sveučilištu Tohoku koji je napisao više stručnih članka sa detaljnim opisom dizajna jedne potpuno nove antene koju je osmislio zajedno sa kolegom Shintaro Uda.
Wikipedia također govori da je Shintaro Uda (01.06.1896. – 18.08.1976.) bio japanski inovator i asistent profesoru Hidetsugu Yagi na Tohoku University, gdje su zajedno izumili Yagi-Uda antenu. U veljači 1926. godine profesor Yagi i Uda javnosi su obznanili svoj rad u u japanskim publikacijama.
U izvedbi Yagi-Uda antene samo se drugi dipol u nizu, koristi kao antena odnosno zračeći ili aktivni tj. ulazno/izlazni element na koga se dovodi VF energija kod odašiljanja elektromagnetnih valova u okolni prostor ili se na krajevima stvara inducirana VF struja kada antena služi kao prijemna.
Zračeći element se označva sa DE – Driven element ili A – Active element, odnosno sa R – Radijator, pa ćete u različitoj literaturi naći razne oznake za jednu te istu stvar. 
“Ref” je Reflektor, a direktori uvijek imaju i broj “D1”, “D2”, “D3″… jer nitko normalan ne pravi Yagi-Uda antenu sa tri elementa. 
Svi ostali elementi u nizu (reflektor i direktori) iako su parazitski – vrlo uspješno preusmjeravaju elektromagnetne valove u okolni prostor i obrnuto.
Dr. Božo Metzger u Radio priručniku za amatere i tehničare ovako opisuje usmjeravanje parazitskim elementima: “Ako se dipolu sa stražnje strane približava metalni štap koji je malo dulji od njega, pojačava se snaga signala u smjeru prema naprijed jer takav štap odbija radiovalove prema dipolu. Dodatni štap djeluje kao reflektor. Budući da nije ni s čime spojen, nazivamo ga parazitnim antenskim elementom.” A zatim dodaje: “Snaga signala se pojačava i onda ako ispred dipola stavimo metalni štap koji je malo kraći od njega. Takav štap usmjeruje radiovalove prema sebi i dalje u prostor. Nazivamo ga direktorom. I on je parazitski antenski element.”
Čini mi se da je Yagi-Uda koncept jedini u stvarnom svijetu koji govori u prilog “parazitima” kao nečemu dobrom i korisnom jer svojim djelovanjem umnogome poboljšavaju usmjerenu karakteristiku antene, veće pojačanje, uži snop zračenja i bolje eliminiranje smetnji sa strane. Eh kad bi i drugi “paraziti” poput npr. političara bili korisni poput antenskih.
Najednostavnija inačica Yagi-Uda antene sastoji se od najmanje dva elementa: Reflektor + Radijator ili Radijator + Direktor. Kada je električna duljina parazitskog elementa veća od zračećeg elementa tada je to Reflektor koji se nalazi iza i ima funkciju odbijanja elektromagnetnih valove na suprotnu stranu te ih vraća nazad prema zračećem elementu, što zorno prikazuje slika ispod.
Ako je električna duljina parazitskog elementa kraća od zračećeg elementa tada on postaje Direktor koji usmjerava i bez zadrške propušta elektormagnetne valove.
Iako je danas Yagi-Uda koncept doveden takoreći do savršenstva – dizajneri antena su i dalje prinuđeni praviti kompromis između pojačanja i širine frekvencijskog pojasa, voditi brigu o impedanci, izvedbi sa ili bez baluna, upotrebljenim materijalima i mnogim drugim utjecajima kako bi se ostvarilo što veće pojačanje, niži šum, čišći dijagram zračenja, dobre mehaničke osobine, laka izrada, niska cijena i druge sitnice.
Miša, 9A4TA
Izvor: yagi-uda.com
Foto: dxzone.com