Na sam spomen kratkog vala mnogim DX-erima srce brže zaigra, dlanovi ih počnu svrbjeti, iz očiju im sijevaju munje, a iz usta krene bujica riječi. Istovremeno se drugima diže kosa na glavi, od smetnji, gužve i čekanja. Tako je to u životu: 100 ljudi 100 ćudi, 100 žena 200 sisa. 😉

Prvi bez KV-a ne mogu zamisliti život, a kamoli radioamaterski hobi, drugi šute i trpe, treći ga otvoreno preziru i govore sve najgore. Kao i sve drugo na ovome svijetu i KV ima brojne loše pojave koje nikako da odu u vječna lovišta.

10 loših osobina i pojava na  KV-u

1. U pileup-u sudjeluju takoreći svi, bez obzira što su DXCC entitet već odradili i potvrdili, što su sa konkretnom DX postajom radili nekoliko puta. Postalo je važno probiti se, ne obazirući se na one koji pokušavaju  prvi put odraditi nešto novo. Ispada da je jedino bitno demonstrirati snagu izlaznog pojačala. Nažalost takvima obično nije dovoljno što su nadglasali pileup, oni tada uzimaju riječ i DX postaji objašnjavaju razne nebitne stvari,  hvale se kako su više puta imali QSO, čestitaju na pileup-u i slične bedastoće.
2. Samo na KV-u ima pojedinaca koji i dalje otpravljaju telegrafske signale običnim “pješakom” što za posljedicu ima užasnu razumljivost takvih signala. A zatim druga krajnost – većina CW operatora pretvorila se u QRQ zanesenjake, obilato se služeći računalima i sve više postaju sami sebi dovoljna zabava i zanimacija, ne mareći za druge.
3. Kraće ili dulje podešavanje uređaja još uvijek se provodi na frekvenciji DX postaje. Katkada se čuju i razni prikladni glasovi tipa “aaaaaaaaaaaaaa”, “ooooooolaaaaaaa”, “1, 2, 3, teeeeest” i slično.
4. Prečesto na opsezima imamo priliku slušati kvaziDX operatore kako u pola sata odrade 100 veza izgovarajući samo: “QRZ”, zatim “oznaku korespondenta” i “59”, a da svoju pozivnu oznaku niti jednom ne izgovore! Vrlo ružna praksa koja se naslanja na DX clustere i činjenicu da se nedostajuće informacije sve više pronalaze na internetu.
5. Još uvijek se mnogi operatori ponašaju kao da uopće nemaju RX – točnije neprestano blebeću čime stvaraju nepotrebni QRM. Ovome su posebno doprinijeli moduli za snimanje glasa i reroduciranje automatiziranih CQ poziva koji neprestano proizvodi smetnje i ne ostavlja dovoljno prostora između poziva ni za odgovor, niti za kompletiranje veze na susjednim frekvencijama u pauzama između dva poziva. I prije su mnogi “šrpicali” po opsegu, ali nisu lajali 240km/h pa su QRP i normalne postaje mogle nešto odraditi dok QRO  šute. Sada se od snagatora ne može niti disati, a kamoli nešto raditi.
6. Mnoge KV postaje imaju potpuno gluhe prijemnike ili preveliku izlaznu snagu, pa dobacuju mnogo dalje no što mogu čuti, stoga ih je nemoguće dozvati, bez obzira što uopće nije pileup niti natjecanje.
7. Žalosno je slušati kolege iz lokala koje imaju između 100 i 200 W izlazne snage kako glume QRP postaju i pričaju bajke, a zatim se pred drugima neskriveno hvale kako su nadmudrili sve druge (čitaj na prijevaru) postigli cilj.
8. Preveliki broj natjecanja na KV-u dovodi do “zamora materijala” i poveće averzije naspram silnih natjecanja, žurbe, strke, QRM-a i nabrijanih natjecatelja.
9. Za siguran prolaz u natjecanjima ili iole ozbiljan rad običnim danima potrebne su nebrojene usmjerene monoband antene, vrlo visoki antenski stupovi i minimalno 1.000 W izlazne snage. Sve ostalo je čisti mazohizam.
10. KV previše zamara um i tijelo, stoga je praktički nemoguće baviti se bilo kakvim ozbiljnim poslom pokraj uključenog radio uređaja.

 Miša, 9A4TA