JIM je engleski naziv za vertikalnu antenu kod koje je prilagođenje izvedeno rezonantnim vodom dugim jednu četvrtinu valne dužine. Taj prilagodni vod izgleda kao slovo J prislonjeno uz vertikalni stup i tako se dobije engleski naziv. “J” + Integrated + Match ili kratko i svima u svijetu poznato JIM. SLIM-JIM je izvedba J antene koja izgleda kao usko savijen zatvoreni dipol napajan na donjoj strani.
Sam “J” vod može biti simetričan ili asimetričan a impedancija bi trebala biti negdje u sredini između 50 ohma koliko ima vod za napajanje i visoke impendancije dipola kojega napajamo. Zavisno od omjera dužine i promjera dipola impedancija može biti od stotinjak ohma za jako debele kratke dipole na 435 ili više MHz pa sve do par tisuća ohma za duge tanke kratkovalne žičane antene. Mijenjanjem dimenzija voda može se uvijek dobiti SWR 1:1 pa takva jednostavna antena izgleda super iako samo manji dio energije bude šiljnut u pravom smjeru, oštro i precizno prema horizontu.
Mjerenje jednostavnim mjeračem polja na dvadesetak metara udaljenosti je pokazalo da je signal 2-3 dB slabiji od signala sa dipola. Dizanjem ili spuštanjem antene jako se mijenja signal. Isto tako promjenom dužine kabla mijenja se i SWR. Po metodi čorava koka zrno, može se dogoditi da pravo lijepo radi i onda poneki majstor isfali sam sebe i svoju antenu, a ostali bace koplje u trnje!
I eto tako, malo pomalo sjetim se izjava sa naših bla-bla kanala. Kaže jedan majstor, da je točno tako, SWR 1:1 a komšiju bolje vidim nego čujem. Napravio sam neinduktivni otpornik umjesto antene!
Drugi pak ima ispravnu teoriju. Kad je “JIM” na krovu treba probati noseću cijev podići ili spustiti pola metra gore ili dole i gledati u S-metar. Kad se dobije najbolji prijem treba se vratiti na krov i poštelati SWR jer se sigurno pokvario pa onda još jednom provjeriti prijem i tako hopa-cupa dok JIM-čina ne proradi kako treba!
Treća sreća. Ne sjećam se tko je to bio ali je rekao da se takvi problemi lako riješe ako se oko noseće cijevi, odmah ispod antene kabel omota desetak puta, kao nekakva prigušnica protiv struja što teku po nosećoj cijevi i opletu kabla. Znači ako se SWR ne mijenja promjenom visine ili dužine kabla onda JIM-čina radi svoje! Tako je bilo pa se iznenada promijenilo. Na internetu sad ima jako puno novih slika starih antena. Ali sad su računalima dizajnirane i preračunate ali nikome nije palo na pamet da u program ubaci i cjevulju za montažu i kabel za napajanje i traku za uzemljenje, a legendarni Marinkov oluk da ne spominjem.
Sada je konačno sve došlo na svoje i nije previše komplicirano ni za početnike. Umjesto asimetričnog “J” stavio sam tri žice pa je diagram zračenja svih 360 stupnjeva potpuno isti, nisko prema horizontu. Umjesto debelih cijevi polemio sam tanke bakrene žice i dobio još bolje i jednostavnije prilagođenje na 50 ohma coax. Dipol je dobio dvije žice pa sada sam od sebe stoji unutar cijevi.
Bakrene žice mogu biti 1,4 do 1,8 mm, sa ili bez laka. I na kraju namotao sam metar i pol kabla za prigušnicu i izvana zaljepio izolirkom da se sve zajedno lakše ugura u sivu vodovodnu cijev da ne pokisne. Kad sve bude polemljeno treba lakirati sve bakrene žice i spojeve. Radni opseg je 140 do 150 MHz. Ako je nekome lakše, kabel se može namotati i izvan cijevi.
Mjerenja priručnim home-made instrumentarijem pokazuju 0.5 do +2dB u odnosu na dipol, ovisno o udaljenosti i visini antena od zemlje, a to je debelo bolje od ostalih vrsta JIM-ova, uključujući i duple izvedbe tipa LONG i BIG jer ovakav JIM u cijevi pouzdano dobro radi samo sada i kad kiša pada. I zimi pod snijegom i ledom, naravno.
Stanislav, 9A4SK