Članovima Radio kluba “Zagreb” – YU2ADE, a posebice članovima UKV sekcije YU2CZN sigurno će zauvijek ostati u sjećanju 25. maj 1977. godine kada je održana prva YU MB veza YU2CNZ – SM7BAE. PP sekciju YU2CNZ osnovali smo 1968. godine. Počeli smo sa jednim uređajem Contest-25 i mnogo amaterskog žara, na vrhu nebodera u prostoriji 2 x 2 m. Nastojali smo sudjelovati u svakom UKV takmičenju, ali bez većih pretenzija na vrhunski plasman, svjesni da za takve pothvate nismo dovoljno opremljeni. Međutim, to nas nije omelo da već 1973. godine postavimo sebi, za to vrijeme optimističnu zadaću – održavanje veza posredstvom Mjeseca kao reflektora.
Osnovali smo grupu budućih “mjesečara” u sastavu: Mitar Prica YU2RMP, Milan Božinović YU2RGO i Miodrag Visković YU2RGC. Dogovorismo smo područja na kojima će svatko od nas raditi i počeli nabavljati materijal.
Gradnji uređaja pristupili smo sredinom 1974. Najprije je sagrađeno linearno pojačalo sa dvije 4CX300A (YU2RGC), a zatim ispravljač (YU2RGO). Prvobitna koncepcija prijemnika sastojala se od konvertera 144/28 MHz (YU2RGC) i KV uređaja FT DX 505 (YU2RGO). Predviđeno je bilo pretpojačalo sa K5001, ali naručeni tranzistor nije stigao iz USA. Problem je na kraju riješen slijedećom kombinacijom: direktno iz SIEMENS-ove tvornice u Berlinu nabavili smo bipolarni tranzistor BFT66 i prema nacrtu iz DUBUS-a br. 3 od 1976. godine sagradili pretpojačalo (YU2RGC). Prema podacima proizvođača, BFT66 ima šumni broj 1,1 dB na 144MHz uz pojačanje od 25dB. To je više no dovoljno s obzirom da na 2 m minimalni kozmički šum iznosi 1.9 dB.
Pretpojačalo je tijekom ispitivanja priključeno na FT-221 (YU2RGC) i pokazalo je vrlo dobre rezultate. Signali koji su bili na granici šuma, priključivanjem pretpojačala postajali su potpuno razumljivi. To je najbolje pokazivala veza sa YU1QLA iz Beograda čiji je položaj onemogućavao da OM Miroslav do tada održi vezu sa Zagrebom. S obzirom da FT-221 nije dovoljno selektivan (2,4 kHz) odveden je signal iz međufrekvencije (10.7 MHz) u KV prijemnik Collins 51-S1 tako je postignuta selektivnost od 800 Hz.
Ovakva koncepcija prijemnika se pokazala vrlo dobrom, što je potvrđeno u jesen 1976. godine kada smo uz kolinearnu antenu od 40 elemenata (posuđenu od YU4BYZ) čuli slab ali prisutan eho.
FT-221 je ujedno poslužio kao pobudni stupanj za linearno pojačalo. Tijekom eksperimentiranja uništili smo jedan par 4CX300A te smo ih zamijenili sa 4X150A. Konačna inačica pomoću koje je održana veza bila je sa 4X150A + 4CX250B u paru (HI) uz INPUT od 1700 W.
Antene su nam predstavljale najveći problem. Poslije više neupsjelih kombinacija odlučili smo se za sistem od 4 Yagi antene sa ukupno 64 el. proizvod F9FT – Tonna. S takvim antenama nekoliko radioamatera iz Europe održava MB veze i to je bilo presudno za našu odluku.
Proračun putanje Mjeseca je bila stalna briga za OM Mitra – YU2RMP. Bez podataka koje su on i njegov junior Mirko izračunavali, ne bi bilo moguće pratiti mjesec po oblačnom vremenu. Pri tome je dobrodošla i pomoć Odjela za astronomiju Geodetskoga fakulteta u Zagrebu. Kompletan tekst možete preuzeti i u pdf obliku ako kliknete ovdje.
dipl. ing. Miodrag Visković – YU2RGC (sada 9A5AA)