Sve je počelo sa tehnikom vizualne komunikacije u kojoj radioamateri sjede ispred računalnog monitora, tipkovnice i tobože održavaju nekakve radioamaterske veze, preko desetke ili stotine posrednika tzv. digipitera (Digipeater) sa UKV radiouređajem, TNC-om ((Terminal Node Controller) i kućnim računalom (Commodore i ZX Spectrum). Dakao riječ je o paket radiju (Packet Radio).
Srećom to nije dugo potrajalo (manje od 10 godina) ali je zato došlo novo i mnogo veće zlo poznato kao internet. Zašto zlo? Zato jer internet izaziva ovisnost i ljudi umjesto da žive vlastiti život, u punom smislu te riječi, po cijele dane virtualno glumataju da nešto rade, odnosno promatraju tuđe aktivnosti poslije čega se umore i nisu više za ništa. 
Prve socijalne mreže bile su takozvane “njuz grupe” (Usenet newsgroup) na kojima još i danas ima puno onih koji su tu tehniku uspješno svladali i na tome stali. U međuvremenu su “njuze” zamijenili forumi i počeli voditi glavnu riječ. Zatim su kao gljive poslije kiše počeli nicati portali, pa blogovi koje nitko ne čita, i na kraju famozni “fejs” (Facebook) na kome se uglavnom gube nebrojeni radni sati, ali i puno slobodnog vremena koje bi se moglo iskoristiti za nešto korisno.
“Fejs” je omogućio svima besplatno reemitiranje umotvorina, slika, tekstova, i svakakvih budalaština. Jedna od većih je “lajkanje” klikneš na “Like” i nema veze što ne znaš sastaviti prosto-proširenu rečenicu.
Ubrzo se iz svega izrodilo još puno antiradioamaterskih pomagala (chat, msn, skype, hamsphere, echolink,…). No dobro, naši stari kažu da baš svaki magarac ima svoje zadovoljstvo, pa tako i ja dok pišem ovaj tekst koji će malo koga uzbuditi i zanimati. 
Većina internauta pročita naslov i možda prvu rečenicu, i na tome sve završava. Tek malobrojni imaju vremena i volje za širenjem vlastitih vidika i mijenjanjem ustaljenih navika, odnosno za mijenjanje sebe i drugih.
Tema ove priče nisu “njuz grupe” niti “fejs” već radioamaterski okrugli stolovi (forumi) koji su postali poprište neviđenih bedastoća, podmetanja, svađanja, ponižavanja i treniranja strogoće. Na kojima se umjesto o radioamaterskim temama raspravlja o politici, vjeri, povijesti, ističu različiti simboli, gdje se sudionici deklariraju i svrstavaju u blokove, gdje otvoreno vrijeđaju i mrze jedni druge.
Jedan od bolje posjećenih foruma na hrvatskom web nebu upravo je sramotan za sve nas koji se ponosimo teško stečenim vještinama, znanjima, ovlaštenjima i dozvolama. Tu dakako ne pripadaju svi ovi što su “E” klasu pretvorili u “A” svakavim čudnim zakonskim rješenjima i makinacijama! Svatko tko je ikada zatražio bilo kakvu kvalitetnu informaciju na takvim mjestima mogao se uvjeriti da odgovor neće pronaći ili će u najboljem slučaju poslije puno kukanja i moljakanja netko poslati privatnu poruku tako da nitko drugi ne vidi rješenje vašeg problema!
Ma koliko mi šutjeli o tome, internet i društvene mreže nas sve više udaljavaju i pretvaraju u neprijatelje! Vjerska i politička uvjerenja, starosna dob, naobrazba, spol, rasa, porijeklo, pisana riječ, vrsta rada, jednoslovne, dvoslovne ili troslovne oznake – sve to ne bi smjele utjecati na naš hobi, na nas same, niti nas udaljavati jedne od drugih. Nažalost forumi (okrugli stolovi) na hrvatskom webu upravo to čine i svakim danom bacaju kamen pomutnje u naše redove.
Forumske aktivnosti ostaju kao vječni spomenik našoj gluposti i nultoj toleranciji prema ljudima koje trebamo razumijeti, pomagati, voljeti… Sa kojima trebamo raditi u natjecanjima ili u slučaju prirodnih katastrofa.
Na trenutak prestani biti to što jeste (čangrizavi starci) i zamislite da želite postati radioamater, odete na “gugl” i upišete “kako postati radioamater” i kao odgovor dobijete jednu takvu poveznicu gdje se sudionici vrijeđaju, a korisne informacije dobivaju na kapaljku. Kakvu će sliku taj mladi čovjek dobiti o nama? 
Miša, 9A4TA